broj u registru posrednika 005

Blog

Zanimljivosti grada Beograda

Zanimljivosti grada Beograda

autor DIVIS AGENT

postavljeno

Naša prestonica je jedna od najvažnijih poprišta istorijskih događaja. Beograd je pretrpeo mnogobrojne ratove, osvajanja, bombardovanja, sukobe različitih naroda i religija u čijem središtu se nalaze mnoge zanimljivosti poznate malom broju Beograđana.Evo nekih zanimljivosti koje je Divis tim izdvojio za vas.

Istorija ulica

- Odlukom kneza Mihaila Obrenovića 1864. godine prvi put su data imena ulicama u celoj varoši. Danas Beograd ima 8.405 ulica, svega 127 je nazvano po izuzetnim ženama, a čak deset puta više po muškarcima.Prve predloge naziva ulica u Beogradu dala je daleke 1847. godine takozvana “Komisija urednog postrojenija varoši Beograda”, s tim da prva kućna numera počne od kneževog dvora, a da se “glavnim sokacima naimenovanija opredele i na ćoškovima napišu”.Ulice su, dakle nazivane u skladu sa položajem (Kalemegdanska), po ustanovama (Mitropolijska) ili znamenitim ličnostiman (Ajduk Veljkova).

- SPISAK saobraćajnica koje od 1872. godine nikad nisu promenile nazive čine sledeće ulice: Knez Mihailova, Balkanska, Vase Čarapića, Dositejeva, Dobračina, Kneza Miloša, Kraljevića Marka, Cara Dušana, Pop Lukina, Delijska, Kralja Milutina, Kosovska, Kondina, Citinjska, Zetska, Uzun Mirkova, Srebrenička, Rajićeva, Vladetina, Lomina, Solunska, Višegradska, Skadarska, Simina, Prizrenska, Hilandarska, Velike Stepenice i Visoka u Zemunu.Imena nisu menjana ni Obilićevom, Kosančićevom, Topličinom i Zelenom vencu.

- Na mestu današnjeg bulevara za vreme Rimljana se prostirala Vojna ulica (Via Militaris), kasnije nazvan Carigradski drum. Taj potez je predstavljao najvažniji putni pravac Balkana, spajajući Beograd (tada Singidunum) i Istanbul (tada Carigrad). Naziv Ulica Kralja Aleksandra Obrenovića nosila je od kraja XIX veka. Nakon završetka II svetskog rata zvala se Bulevar Oslobođenja, a kasnije i Bulevar Revolucije, da bi današnji naziv dobila početkom XXI veka. Danas je Bulevar Kralja Aleksandra najduža ulica u Beogradu i Srbiji i najvećim delom pripada opštini Zvezdara. Počinje na trgu Nikole Pašića i proteže se do odvajanja za Veliki Mokri Lug. Bulevar je poznat po mnogim znamenitostima. Ispred zgrade Više poslovne škole nalazi se spomenik poslednjem kralju iz dinastije Obrenović – Aleksandru, po kome bulevar i nosi ime. Najznačajnije arhitektonske znamenitosti na bulevaru su stambeni objekat sa početka XX veka, građen u duhu akademizma, koji se nalazi na ivici Tašmajdanskog parka, kao i kolektivna stambena zgrada iz 1930. godine, modernističkog stila, podignuta po planu arhitekte Aleksandra Jankovića. Bulevaru pripada i Crkva Svetog Marka, zgrada Pravnog fakulteta, objekat Seizmološkog zavoda, na njemu se nalazi hotel „Metropol“ itd. Jedan od najlepših parkova u Beogradu, Tašmajdanski park prostire se uz sam bulevar Kralja Aleksandra

- Ulica kralja Milana značajna je saobraćajnica jer povezuje dva važna trga u Beogradu. Počinje kod hotela Moskva na Terazijama i pruža se do Slavije. Do polovine XIX veka tu se nalazio Kragujevački drum, a po nacrtima iz 1876. godine deo ulice od Terazija do današnje raskrsnice sa ulicom Kneza Miloša, kod mesta gde se nekad nalazila kafana London, dobio je naziv ulica Kralja Milana, dok je deo od Londona do Slavije nazvan Kragujevačka ulica. Nakon II svetskog rata ulica se zvala najpre Maršala Tita, pa ulica Srpskih Vladara, a danas ponovo nosi svoje izvorno ime. Od znamenitih građevina u ovoj ulici nalaze se Stari Dvor, Novi Dvor i stara zgrada Skupštine Srbije.

- Ulica Kneza Miloša karakteristična je po tome što se u njoj nalaze brojne ambasade stranih država (Američka Kanadska, Nemačka, Poljska, Hrvatska, Rumunska i dr. ambasade), kao i zgrade Vlade Srbije, Ministarstva Odbrane, Ministarstva Inostranih poslova, Ministarstva Unutrašnjih poslova, zatim Republički zavod za statistiku, Privredna komora Srbije itd. Ulica se prostire od Mostarske petlje do Narodne Skupštine, u ukupnoj dužini od 1.600 metara. U vreme Kneza Miloša, čije ime nosi, ova ulica se zvala Topčiderski drum, a poznata je po jednoj od prvih linija tramvajskog prevoza u Beogradu.

- Bulevar Kralja Aleksandra (nekada Bulevar Revolucije) predstavlja najstariju ulicu u Beogradu. Na mestu današnjeg bulevara za vreme Rimljana se prostirala Vojna ulica (Via Militaris), kasnije nazvan Carigradski drum. Taj potez je predstavljao najvažniji putni pravac Balkana, spajajući Beograd (tada Singidunum) i Istanbul (tada Carigrad). Naziv Ulica Kralja Aleksandra Obrenovića nosila je od kraja XIX veka. Nakon završetka II svetskog rata zvala se Bulevar Oslobođenja, a kasnije i Bulevar Revolucije, da bi današnji naziv dobila početkom XXI veka. Danas je Bulevar Kralja Aleksandra najduža ulica u Beogradu i Srbiji i najvećim delom pripada opštini Zvezdara. Počinje na trgu Nikole Pašića i proteže se do odvajanja za Veliki Mokri Lug. Bulevar je poznat po mnogim znamenitostima. Ispred zgrade Više poslovne škole nalazi se spomenik poslednjem kralju iz dinastije Obrenović – Aleksandru, po kome bulevar i nosi ime. Najznačajnije arhitektonske znamenitosti na bulevaru su stambeni objekat sa početka XX veka, građen u duhu akademizma, koji se nalazi na ivici Tašmajdanskog parka, kao i kolektivna stambena zgrada iz 1930. godine, modernističkog stila, podignuta po planu arhitekte Aleksandra Jankovića. Bulevaru pripada i Crkva Svetog Marka, zgrada Pravnog fakulteta, objekat Seizmološkog zavoda, na njemu se nalazi hotel „Metropol“ itd. Jedan od najlepših parkova u Beogradu, Tašmajdanski park prostire se uz sam bulevar Kralja Aleksandra.

Ulice nazvane po istorijskim datumima

27. MART: “BOLJE GROB NEGO ROB”

Na ovaj dan 1941. godine u Beogradu je vojnim udarom svrgnut regent princ Pavle Karađorđević, a na presto je doveden maloletni kralj Petar II Karađorđević. Istog dana zbačena je Vlada Dragiše Cvetkovića i Vlatka Mačeka i obrazovana je nova, na čijem je čelu bio general Dušan Simović.

Povod za udar bilo je potpisivanje protokola o pristupanju Kraljevine Jugoslavije Trojnom paktu, koje se odigralo u Beču dva dana ranije.

Na čuvenim demonstracijama u Beogradu nastala je jedna od najdiskutabilnijih krilatica u istoriji: “Bolje rat nego pakt! Bolje grob nego rob!”.

Po ovom datumu zove se više ulica u Beogradu. Jedna na opštini Palilula, od Starine Novaka do Takovske, druga u Borči – od Trga oslobođenja do Valjevskih odreda, a treća u Malom Mokrom Lugu, na potezu od 20. oktobra do Narodnog fronta.

4. APRIL: STUDENTI PROTIV FAŠIZMA

U predvečerje Drugog svetskog rata, 1936. godine, održane su velike studentske demontracije protiv fašizma. U Beogradu je tada nastradao student prava Žarko Marinović. Kao uspomena na ovaj događaj u Srbiji se obeležava dan studenata. Ulica sa ovim imenom nalazi se u naselju Resnik, u blizini kružnog puta Kijevo.

4. april, u znak sećanja na velike studenstke demonstracije protiv jačanja fašizma, koje su održane 1936. godine. U studenstkim protestima u Beogradu tada je nastradao student prava Žarko Marinović.

6. APRIL: DIREKTIVA 25

Zbog toga što je Kraljevina Jugoslavija odustala od Trojnog pakta, Hitler je sazvao ratni savet, na kojem je dogovoreno da se, pored planiranog napada na Grčku, izvede i napad na Kraljevinu. To je bio način da se spreči eventualno povlačenje jugoslovenske vojske prema Grčkoj i stvaranje drugog Solunskog fronta, na način na koji se to odigralo u Prvom svetskom ratu.

Napad na Kraljevinu Jugoslaviju počeo je bombardovanjem Beograda, tokom kojeg je poginulo oko 12.ooo ljudi. Tog dana oštećena je tadašnja Državna hipotekarna banka Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca na Trgu Republike, kao i prvi beogradski oblakoder. Ovaj dan dobio je “svoju” ulicu na Zvezdari.

11. APRIL: NIČE NOVI BEOGRAD

Kada je rat već bio gotov, 1948. godine počela je izgradnja novog beogradskog naselja na levoj obali Save – Novi Beograd. Po ovom datumu zove se ulica u novobeogradskom naselju Ledine.

20. APRIL: NASTALA KOMUNISTIČKA PARTIJA JUGOSLAVIJE

Godine 1919. u Beogradu je počeo osnivački kongres Socijalističke radničke partije Jugoslavije, koja je 1920. godine, na kongresu u Vukovaru, promenila ime u Komunistička partija Jugoslavije. Po datumu osnivanja KPJ naziv nosi ulica u Železniku, u blizini Avalske i Ulice radnih akcija.

7. JUL: NEPRIZNATI PRAZNIK

Svega mesec dana posle početka Drugog svetskog rata, u Srbiji je počeo ustanak protiv nemačke okupacije, pod vođstvom Komunističke partije Jugoslavije. Valjevski komunista Živorad Žikica Jovanović Španac izveo je tog dana u selu Bela Crkva, nedaleko od Krupnja, prvu ustaničku akciju i tom prilikom ubio dva žandarma.

Naime, narednik Bogdan Lončar i kaplar Milenko Braković došli su da rasture narodni zbor, na kome je Španac držao antifašistički govor, ali ih je on obojicu pobio.

Posle oslobođenja Jugoslavije, ova akcija proglašena je za Dan ustanka naroda Srbije. Međutim, odlukom Okružnog suda u Šapcu, 2009. godine, Lončar i Braković su rehabilitovani “jer su ubijeni bez odluke suda i bez sprovedenog postupka, iz ideološko-političkih razloga, kao žrtve progona i nasilja, od strane pripadnika partizanskog pokreta, čime je povređeno njihovo pravo na život”.

Ulica sedmog jula u Beogradu postoji na nekoliko lokacija: u Kaluđerici, Leštanima, Ostružnici, Velikoj Moštanici, Malom Mokrom Lugu, kao i u naselju Grocka. Ulica u centru grada, na opštini Stari grad, takođe je nosila ovo ime, ali je 1997. godine preimenovana u Kralja Petra.

29. NOVEMBAR: DRUŽE TITO, MI TI SE KUNEMO!

Prva slobodna teritorija u Drugom svetskom ratu bila je takozvana Užička republika. Međutim, isuviše slaba da bi se suprostavila fašističkom neprijatelju, ona je “pala” na ovaj dan, nakon što je ceo Radnički bataljon izginuo na brdu Kadinjača kod Užica.

Gro komunističkih vojskovođa uspelo je da se spase i dve godine kasnije, na isti ovaj dan, tokom Drugog zasedanja Antifašističkog veća narodnog oslobođenja Jugoslavije u Jajcu, to veće konstituiše kao vrhovno zakonodavno i izvršno predstavničko telo. Takođe, te 1943. godine ustanovljen je Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije. Doneta je odluka o federativnom uređenju države, a kraljevskoj Vladi u izbeglištvu zabranjen je povratak u zemlju.

Ipak, verovatno najvažniji događaj odigrao se 29. novembra 1945. godine, kada je Ustavotvorna skupština u Beogradu ukinula monarhiju, lišavajući dinastiju Karađorđević svih prava u zemlji, i proglasila Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju.

Ulica sa ovim imenom takođe postoji u nekoliko beogradskih opština, a ona najveća, koja se nalazi na Paliluli, 2004. godine promenila je naziv u Bulevar despota Stefana.

16. OKTOBAR: SLOBODNA ZVEZDARA

Oslobođenje Beograda trajalo je od 12. do 20. oktobra 1944. godine. Sprovedena u saradnji Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije i Crvene armije, ova akcija predstavlja jednu od najvažnijih na Balkanu tokom Drugog svetskog rata. U okviru nje, već u 1 ujutru 16. oktobra, 1944. godine Deseta krajiška i Deseta srpska brigada su u Malom Mokrom Lugu izbile na drum i odsekle Nemce od bolečkog pravca, gde se nalazila glavna nemačka grupacija.

Ipak, najjači otpor davala je grupa na Velikom Vračaru. Radi njihovog uništenja su izvučene neke jedinice iz grada, u kojem su vođene ulične borbe, i premeštene neke iz okolnih sela. Tako je Petnaesta sovjetska motostreljačka brigada dovedena iz Leštana u M. M. Lug, odakle je jedna njena kolona pošla u obilazni manevar preko sela Mirijeva. Na severnoj ivici sela se sastala sa dva bataljona Dvanaeste vojvođanske brigade, koja se prebacila iz Banata. Čim je završeno okruživanje Velikog Vračara, počeo je snažan napad.

Nemci su ubrzo razbijeni: delove koji su pobegli prema M. M. Lugu do večeri je uništavala Trinaesta proleterska i delovi Dvadesetprve srpske brigade, a oni koji su bežali prema Mirijevu su stradali od Dvanaeste vojvođanske i Petnaeste motostreljačke. Time su Mirijevo i Zvezdara konačno oslobođeni od Nemaca.

Posle rata, 16. oktobar će postati dan opštine Zvezdara, a i jedna ulica u Mirijevu II nazvana je po ovom datumu.

20. OKTOBAR: SLOBODAN BEOGRAD

Na ovaj dan, godine 1944. godine, jedinice Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije, pod komandom generala Peka Dapčevića, i Crvene armije, pod komandom generala Vladimira Ivanoviča Ždanova, oslobodile su u Drugom svetskom ratu Beograd. Beogradskom operacijom okončana je 1.287 dana duga nemačka okupacija glavnog grada Jugoslavije. Beograd je po oslobođenju postao vojni, politički i administrativni centar i sedište Vlade nove, druge Jugoslavije.

U nekoliko beogradskih naselja postoji ulica koja nosi naziv ovog značajnog istorijskog događaja: Boleč, Borča, Kaluđerica i Leštane.

14. DECEMBAR: DEMONSTRACIJE U BEOGRADU

Na ovaj dan 1939. godine održane su velike radničko-studentske demonstracije u Beogradu, sa učešćem oko 50.000 ljudi. Policija je u želji da rasturi demonstracije upotrebila silu i otpočela sukobe s demonstrantima. Najžešći sukobi između demonstranata i policije odigrali su se u tadašnjoj Prištinskoj ulici.

Tokom demonstarcija stradalo je 10 osoba, od čega osam studenata, među kojim su: Mirko Luković, student medicine, Rajko Lalić, stolarski radnik, Bosiljka Bosa Milićević, student više komercijalne škole, Živadin Sedlan, student tehnike i dr. Godinama kasnije, ime ulice na Vračaru promenjeno je u 14. decembar.

Ipak, ni ovo ime se nije zadržalo, jer je ulica na Vračaru, na potezu od Maksima Gorkog do Mileševske, 2004. godine preimenovana u Cara Nikolaja II. 

Trgovi

- Prostor na kome je danas smešten Trg Nikole Pašića, počeo je da se izgrađuje od početka XIX veka. Do tada, na njemu je bila livada kroz koju je prolazio Carigradski drum. Malo po malo, počela je da se razvija ulica, nazvana najpre Sokače,po obližnjoj kafani Sokače kod Zlatnog Topa, a potom Markova ulica. U neposrednoj okolini tog mesta, do 1869. godine nalazila se Batal Džamija, koja je te godine srušena. Nakon Prvog svetskog rata na ovom prostoru nalazile su se prizemne i jednospratne kuće, a u jednoj takvoj nalazio se sud Sreza beogradskog, dok je u istom objektu tokom Drugog svetskog rata bio nemački zloglasni zatvor. Na ovom mestu u periodu između svetskih ratova nikle su brojne znamenite građevine: zgrada Narodne Skupštine iz 1936. godine, Agrarna banka (posle 1945. godine zgrada Centralnog komiteta), zgrada časopisa „Vreme“, (danas zgrada lista „Borba“), bioskop Beograd i mnoge druge. Nakon Drugog svetskog rata počela je izgradnja današnjeg trga. Većina starih kuća je porušeno, na trg je postavljena tramvajska okretnica, a ispred Narodne Skupštine izgrađen je vodoskok. Takođe, podignute su i brojne nove zgrade, od kojih treba pomenuti Dom Sindikata, zgradu Gradske uprave i dr. Izgradnja trga završena je 1953. godine. Od tada pa sve do 1997. godine to je bio Trg Marksa i Engelsa, da bi te godine dobio ime Trg Nikole Pašića. Predstavlja najmlađi trg u Beogradu, a zauzima prostor između Terazija, Bulevara Kralja Aleksandra i Dečanske ulice. Pored već pomenutih objekata na trgu se nalazi i Istorijski muzej Srbije ispred koga je smeštena velika fontana, jedna od najvećih Srbiji. 1998. godine podignut je spomenik Nikoli Pašiću. Veći deo trga je stavljen u funkciju saobraćaja, dok jedan deo predstavlja pešačku zonu.

- Glavni trg u Beogradu, Trg republike zauzima površinu okruženu Gradskom kafanom, bioskopom Jadran, Narodnim Pozorištem i Domom Vojske Srbije. Današnji trg počeo je da niče 1866. godine. Te godine srušena je Stambol kapija, a prvi objekat izgrađen na trgu bila je zgrada Narodnog Pozorišta, podignuta 1869. godine. Nakon toga, punih 30 godina na trgu se nije se izgradio nijedan objekat. Spomenik knezu Mihailu napravljen je 1882. godine. Mala prizemna zgrada u kojoj se nalazila kafana „Dardaneli“ srušena je 1903. godine i na njenom mestu podignuta je Uprava fonda, danas zgrada Narodnog Muzeja. Do Drugog svetskog rata u parku pokraj Narodnog pozorišta postojali su kafana i bioskop „Kolarac“. 1930. godine izgrađena je Palata „Riunione“, današnji bioskop „Jadran“. Na mestu gde su bile male prizemne zgrade sa trgovačkim radnjama, srušene tokom Drugog svetskog rata, sagrađena je najveća zgrada na trgu Dom štampe koja danas obuhvata Kulturni centar Beograda sa njegove dve galerije, Međunarodni pres centar, knjižaru „Stubovi kulture“, Gradsku kafanu itd.

- Najstariji trg Beograda jeste Studentski trg, koji se prostire od ulice Vase Čarapića, okružujući Univerzitetski park, sve do Uzun-Mirkove ulice. Na mestu današnjeg trga tokom turske dominacije bilo je groblje, a na prostoru Univerzitetskog parka od 1824. godine nalazilo se Pazarište (kasnije Velika pijaca). Najlepši objekat, koji i danas krasi ovaj trg, Kapetan Mišino zdanje sagrađen je 1863. godine, a on je danas središte Rektorata Univerziteta u Beogradu. Do Prvog svetskog rata na trgu su bili smešteni hotel „Makedonija“ i hotel „Imperijal“, kao i kafana „Oslobođenje“, uklonjena 1935. godine. Park na ovom trgu proširen je 1927. godine nakon uklanjanja Velike pijace. U parku, koji je 2012. godine pretrpeo potpunu rekonstrukciju, danas se nalaze spomenik Josifu Pančiću podignut 1897. godine, spomenik Dositeju Obradoviću prenet u park 1930. godine i spomenik Jovanu Cvijiću iz 1953. godine. Inače, na trgu se nalazi više beogradskih fakulteta: Filozofski, Filološki, Geografski i Prirodno-matematički fakultet.

- Terazije predstavljaju najpoznatiji trg u Beograd, koji zahvata površinu od Sremske ulice do ulice Kralja Milana. Izgradnja ovog trga počinje nakon što su četrdesetih godina XIX veka, na inicijativu kneza Miloša Obrenovića, na prostoru današnjeg trga počele da niču brojne zanatske radnje. U čast knezu Milošu, 1860. godine je umesto dotadašnje vodovodne kule postavljena Terazijska česma, koja je 1911. godine bila premeštena na Topčider, a ponovo je vraćena na Terazije 1976. godine. Terazije su po ideji arhitekte Jelisavete Načić potpuno rekonstruisane tokom 1911. i 1912. godine. U središnjem delu trga zasađeni su cvetni skverovi, a postavljena je i velika fontana. Poslednjih decenija XIX veka i u prvoj polovini XX veka Terazije su bile središnje mesto društvenog života u Beogradu. Na Terazijama su se nalazili brojni hoteli, kafane i trgovinske radnje. Među njima su bili najpoznatiji: hotel „Pariz“ iz 1870. godine, hotel „Kazina“ (1860.), kafana „Kod zlatnog krsta“, poznata po prvoj bioskopskoj projekciji u Beogradu 1896. godine, kafana i bioskop „Takovo“. Novi hotel „Kasina“ podignut je na mestu starog 1922. godine. Na Terazijama se i danas nalazi hotel „Moskva“ sagrađen u secesionističkom stilu 1906. godine. Novi hotel „Balkan“ koji je izgrađen na istom mestu gde se nalazio i stari hotel, podignut je 1936. godine. Jedna od najpoznatijih građevina u Beogradu, Palata Albanija izgrađena je 1938. godine. Zgrada Praške kreditne banke u kojoj je danas hotel „Evropa“ potiče iz 1921. godine. Neposredno pred početak Drugog svetskog rata završena je i izgradnja Pozorišta na Terazijama. Tokom Drugog svetskog rata Terazije su pretrpele ogromnu štetu, da bi odmah nakon rata bile obnovljene. Konačni izgled ovog prelepog trga uobličen je 1947. godine, po ideji arhitekte Nikole Dobrovića. Ispred Igumanove palate, na uglu trga Nikole Pašića i Terazija, 1983. godine je otkriven Spomenik obešenim rodoljubima, delo vajara Nikole Jankovića, na kom su upisani stihovi čuvenog srpskog pesnika Vaska Pope, posvećen petorici Beograđana koje su okupatori obesili na ovom trgu 1941. godine.

- Trg Slavija nalazi se na 1,5 km južno od Terazija, većim delom na Vračaru, dok je njegov manji deo na teritoriji opštine Savski Venac. Slavija je smeštena između Nemanjine, Deligradske, Svetosavske, Mekenzijeve, Beogradske, kao i ulice Kralja Milana i Bulevara oslobođenja. S obzirom na svoj položaj, predstavlja važno saobraćajno čvorište Beograda. Nicanje trga počelo je osamdesetih godina XIX veka, kada je na mestu gde se nalazila velika bara Englez Frensis Mekenzi kupio ogromnu površinu zemlje i sagradio kuću. Ta kuća je 1910. godine postala Socijalistički narodni dom, mesto okupljanja članova radničkog pokreta. Takođe, na trgu su se nalazile kafane „Tri seljaka“ i „Rudničanin“, srušene tokom II svetskog rata. Od 1947. godine Slavija postaje trg Dimitrija Tucovića, a na trgu je podignuta i njegova bronzana bista, delo Stevana Bodnarova. Na ovom trgu nalazi se i jedan od najpoznatijih beogradskih hotela „Slavija“, koji je otvoren 1962. godine, a 1989. godine je proširen, otvaranjem zasebnog hotela „Slavija Lux“. Iste, 1989. godine na Slaviji je počeo sa radom i prvi Mekdonalds restoran u jugoistočnoj Evropi. Početkom XXI veka trgu je vraćeno izvorno ime. Skadarska ulica (Skadarlija), beogradska boemska četvrt, nalazi se u strogom centru grada, na svega 300 metara od Terazija. Ova ulica je prekrivena kaldrmom, njena dužina je oko 500 metara, a prostire se od Bulevara Despota Stefana do ulice Cara Dušana. Predstavlja jednu od turističkih atrakcija Beograda koju dnevno poseti preko 20.000 gostiju. Nastala je u drugoj polovini XIX veka, a ime Skadarlija je dobila 1872. godine, po srednjevekovnoj srpskoj prestonici Skadru. Pošto se nalazi blizu Narodnog pozorišta, Skadarliju su krajem XIX i početkom XX veka posećivali mnogi poznati pesnici, glumci, pisci, slikari, a neki od njih su u njoj i živeli ili stanovali. Danas je u Skadarskoj ulici smešteno puno ugostiteljskih objekata: kafana, restorana, kafića, poslastičarnica, zatim pekara, galerija itd. Najpoznatije kafane Skadarlije su: Dva jelena, Tri šešira, Putujući glumac, Zlatni bokal, Dva bela goluba, Skadarlija i mnoge druge. U Skadarskoj ulici nalazi se i kuća Đure Jakšića, čuvenog srpskog pesnika i slikara, renovirana sredinom XX veka, a danas predstavlja mesto na kom se sastaju pesnici i pisci i organizuju književne večeri. Jedna od najvećih beogradskih pijaca Bajlonijeva pijaca smeštena je takođe uz samo Skadarsku ulicu, a na nju se naslanja i Beogradska industrija piva.

Istorijat opština

-Najveća gradska opština dugo se nazivala Vračar. Ona je zauzimala kružni tok od Karaburme do ušća rakovičke reke kod današnje Mostarske petlje. Tadašnji Vračar delio se na istočni koji je obuhvatao današnju vračarsku opštinu, kao i Zvezdaru. Zapadnom Vračaru pripadala je teritorija današnjeg Savskog venca.A kako je Vračar dobio ime? U 16. i 17. veku taj prostor bio je hrišćanskka mehala van grada, a muslimanski živalj je za hrišćane verovao da “vračaju”. Postoje neke priče da je ime dobio i po junaku-neverniku čije je ime bilo Vračar, a koji je na tom mestu imao svoju kolibu.

-Zvezdara je ime dobila po prvom opservatorijumu sa zvezdarnicom. Naime, 1887. godine astronom Milan Nedeljković osnovao je opservatorijum s prvom zvezdarnicom u Srbiji.

-Opština Palilula s kraja 18. i početka 19. veka nalazila se na petnestak minuta od grada. Postoje dve verzije kako je dobila ime. Po prvoj varijanti tu su se nalazile ciglane i postrojenja za preradu gline, a dimnjaci na objektima gde se glina pekla bili su u obliku lula.
Po drugoj priči knez Miloš Obrenović je, pokušavajući da urbanizuje to područje i prilagodi ga potrebama novog srpskog društva, naredio da se neki stari zanati koji su opasni za život u zbijenim oblastima, poput puškarskog zanata i proizvodnje baruta izmeste iz gradskih zona. Kako je zamislio – tako je i uradio.
Obrenović je ove zanate izmestio na prostor današnjeg Tašmajdana i u to vreme taj prostor se zvao FIŠETIJA. U Fišetiji je bilo zabranjeno pušenje zbog opasnosti od eksplozije i tek po izlasku odatle nailazilo se na jednu postavljenu tablu u obliku lule koja je označavala da je na tom mestu pušenje dozvoljeno.

-Savski venac, samo ime kaže, naziv je dobio asociran vencem koji ide uz Savu. On se kreće od rakovičkog potoka do Brankovog mosta i činio je deo zapadnog Vračara.

-Na mestu gde je vožd Karađorđe Petrović imao svoj štab na početku Prvog srpskog ustanka danas se nalazi Voždovac. Vođeni tradicijom, Beograđani su 1904. prvom naselju koje je tu nastalo dali ime po Karađorđu.

-Jedna od većih beogradskih opština – Čukarica, naziv je dobila po drumskoj mehani koju je držao mehandžija Stojko Čukara. Ta mehana se nalazila na mestu današnje crkve svetog Đorđa, a bila je jako značajna za tadašnje stanovnisštvo – seljaci koji su nosili robu na pijacu tu su se zadržavali, odmarali, ponekad i ostavljali svoje zaprege.

-Čukarica ima i svoje Banovo brdo – to mesto je književnik Matija Ban dobio od kneza Mihajla za zasluge učinjene državi. Njemu je knez ponudio da bira mesto na kome će da gradi svoj letnjikovac i on se obilazeći tako oko Beograda odlučio upravo za taj prostor. Kada je sazidao kuću u goste mu je došao knez Mihajlo i rekao mu da zaista ima najlepši pogled na Beograd.


-Rakovica je ime dobila po rakovima! Postoje dva toponima koja nose taj naziv – opština i jedno podavalsko selo. Njih povezuje rakovički potok u kome je, kako legenda kaže, bilo puno rakova.

-Zemun – staro keltsko naselje, kasnije rimski primorski centar, svoj naziv je dobilo po zemunicama. To su kuće od zemlje u kojima je tadašnje stanovnisštvo ove opštine živelo. Zanimljivo je da su ga krstaši prolazeći kroz njega u prvom krstaškom ratu zvali zli grad.

-Stari grad, ime mu samo kaže, naziv je dobio po starinama i tvrđavama koje su se tu već nalazile.

-Novi Beograd ime je dobio na isti način – neko je posle Drugog svetskog rata prepoznao potrebu Beograđana da prekorači tu istorijsku granicu i grad proširi i s druge starane reke.

Beogradska brda

Malo Beograđana može tačno da nabroji brda na kojima obitavaju njihovi sugrađani. Ako je nekada bilo poznato osam bregova: Kalemegdan, Vračar, Banjica, Dedinje, Zvezdara, Banovo brdo, Pašino Brdo i udaljenija Avala, danas se Beograd rasprostro na brda koja su ljudi maštovito krstili. čak će i stručnjaci, istoričari i hroničari koji prate razvoj grada tek uz mnogo muke reći koja su i gde se nalaze ta silna brda. A o njihovim imenima da i ne govorimo.

Gde se nalaze ta brda? Idući prema centru grada Ibarskom magistralom, putnik nailazi na gusto naseljeno Petlovo brdo. Taj naziv upisan je i u najnovijem planu Beograda. Brdo je oivičeno Mrakovačkom ulicom, zatim Rasinskom, Tuzlanskom i ulicom Omladinsko šetalište. Stariji žitelji nekada daleke periferije grada, reći će vam da je ono dobilo po nekom petlu, ali ne onom kojeg je opevao Đorđe Balašević 1983. godine. Tačnih podataka jednostavno nema. Visina Petlovog brda – 205 metara iznad mora.

-Za Labudovo brdo, novo naselje nakrcano soliterima, postoji sijaset priča mada se poreklo imena, ipak, ne zna. Smešteno je između Gočke ulice, ulice Serdara Janka Vukotića i 11. krajiške divizije. Da li su novodoseljenim građanima soliteri iz daljine izgledali kao beli labudovi ili je život u njima labudova pesma – nije razjašnjeno. Najverovatnije je da su prihvatili šifru pod kojom je urađen projekat Aleksandra Đokića, arhitekte, i saživeli se sa nazivom Labudovo brdo.

-Za Banovo brdo postoje, međutim, tačni podaci. Onaj prostor iznad Makiša, koji se u kartama austrijskog porekla iz početka XIX veka, naziva Repiško brdo, kasnije Ordija i Golo brdo, početkom sledećeg stoleća menja naziv po Matiji Banu, Srbinu rođenom 1818. godine u Petrovom selu, kraj Dubrovnika. On se, prema podacima iz knjige Marinka Paunovića "Beograd – večiti grad" (Beograd, 1968) doselio u Beograd i 1861. godine "podneo molbu Beogradskoj opštini da mu se proda zemljište na brdu daleko izvan Beograda, da tamo sagradi lep i prostran letnjikovac u srpskom stilu". Odbornici su odlučili da mu traženo zemljište poklone, a ne prodaju, smatrajući da je to ovaj veliki rodoljub zaslužio. Inače, Matija Ban je obavljao poverljive poslove za srpsku vladu i istovremeno se bavio književnošću. Uz njegovo ime ostalo je zapisano da je 1849. godine u Dubrovniku pokrenuo zabavnik koji se zvao "Dubrovnik". Po njemu se ceo kraj u početku nazivao Banovac, a posle njegove smrti 1903. godine – Banovo brdo. Najviša tačka ovog uzvišenja nalazi se u ulici Kneza Višeslava, na 216,68 metara nadmorske visine.

-Za Julino brdo, sa kojeg se nebu pod oblake uzdiže 15 solitera, raspredaju se mnoge priče. Jedna od njih kazuje da je na njemu, svojevremeno, u doba prvog srpskog ustanka, živela baba Jula. Bila je, vele, veliki rodoljub i prilikom svakog napada Turaka pomagala ustanicima. Jedne noći, kaže legenda, Turci su iznenada napali srpsku vojsku. Videvši da je stanje kritično, baba Jula se dosetila da, uz pomoć nekoliko ustanika, zapali velike iskrčene panjeve i gurne ih niz padinu. Vatrene buktinje su omele i zbunile Turke, što je omogućilo ustanicima da se priberu i odbrane od napada. Pouzdano se ne zna da li je ovo kazivanje tačno, ali je rado prepričavaju najstariji žitelji Žarkova koji su ga "čuli od starijih". Vrh Julinog brda nalazi se u ulici Poručnika Spasića i Mašere i doseže 124,23 metara nadmorske visine.

-Kanarevo brdo, nekada Goljino brdo počelo je da se izgrađuje između dva svetska rata. O njegovom nazivu postoje tačni podaci. U "Detaljnom urbanističkom planu za Košutnjak i Dedinje" iz 1984. godine, piše da je: Kanarevo brdo teren na kojem je krajem treće decenije našeg veka, podignuta "Prva železnička kolonija". Ona se nalazi na periferiji imanja Đorđa Kanare, rentijera, po čijem je imenu nazvano i obližnje – Kanarevo brdo. S ostalih strana – severne i severoistočne – teren je bio prirodno oivičen prugom Beogad – Požarevac (i naglom strminom prema Dedinju). Se do podizanja železničke kolonije ovo područje bilo je nenastanjeno. Urbanističkim projektom iz sredine dvadesetih godina predviđenim "vrtnim gradovima" kao minijaturni isečak "vrtnog grada" i ova kolonija imala je središnju saobraćajnu aveniju (ulica Pere Velimirovića) kao svoj javni centar. Parcele su približno jednake i pretpostavljaju porodične zgrade – vile u središtu sa dovolno okolnog prostora za odmor i zabavu. Posle drugog svetskog rata srušena je osnovna šema "vrtnog grada" izgradnjom novih zgrada i solitera. Očigledno da se od prvobitnog lokaliteta Kanarevog brda ime proširilo i na deo novoizgrađenog naselja u Rakovici, a ono je na visini od 107 metara. Oivičeno je ulicama Milana Blagojevića Španca, Borskom, Vareškom, Srzentićevom i I šumadijske brigade.

-Nekada je Banjica bila upisana na kartama kao breg. To govore podaci iz prethodna dva stoleća, kao i Rista Nikolić u knjizi "Okolina Beograda", objavljenoj 1903. godine. Tamo piše da se: "iz poznijeg vremena zna, na primer, da je na banjičkom brdu bilo mesto gde su Rimljani spaljivali mrtve u III veku nove ere". Danas se sve više za taj deo grada, oivičen Bulevarom oktobarske revolucije, zatim ulicama Neznanog junaka, Crnotravskom, Borskom, Milana Blagojevića Španca i Velisava Vulovića, Banjičkim vencem i Ljutice Bogdana naziva Banjički vis. Oznaka da je to brdo nema, mada je visina Banjice 198 metara nadmorske visine. Naselje Banjica dobilo je ime po potoku pokraj koga se izgrađivalo.

-Dedinje se u geografskim kartama iz XVIII veka pominje kao "Dedinberg" – u prevodu Dedinjsko brdo. Na njemu se 1789. godine nalazio austrijski logor, a bilo je omeđeno današnjim ulicama Teodora Drajzera, Zatim Bulevarom oktobarske revolucije, ulicom Velisava Vulovića, sa jugoistočne strane Milana Blagojevića Španca i Rakovičkim drumom. U međuvremenu je dobilo kraći naziv Dedinje, mada se danas često govori da su na Dedinju i površine Topčiderskog brda, Senjaka… Na Dedinju su, inače, pre drugog svetskog rata podigli kuće i letnjikovce viđeni i ugledni trgovci, političari i ministri.

-O nazivu Topčiderskog brda postoje zvanični podaci. Ime je, po svemu sudeći, dobilo spajanjem dve reči: turske – tobdžija (onaj koji lije topove) i persijske – dare ili dere (dolina). U pomenutoj knjizi Marinka Paunovića kaže se: "Prema nekim podacima ovo je bilo mesto gde su Turci, prilikom opsade Beograda 1521. godine lili topove za napad na Beograd". A kasnije, 1831. godine, Knez Miloš je počeo uređenje Topčidera. U pismu od 24. februara iste godine on naređuje Tomi Vučiću Perišiću: "… Postarajte se da u dogovoru sa kapetanom Stankovićem, put, duž i preko Topčidera, gde god iskvaren i od vode izlokan bude, dobro opraviti date. Nikakva kola ne puštajte da preko Topčidera idu, da livade ne kvare. Vi ćete se pri tom postarati da nekoliko krečara nađete, da mi kreč peku, jer sam namjereniju neka zdanja u Topčideru rad graditi". Zaista, od 1831. do 1834. godine, knez Miloš je u Topčideru sagradio sebi Konak, a na njegovoj gradnji bili su angažovani i robijaši.

U knjizi Rajka Veselinovića "Građa za istoriju Beograda od 1806. do 1867. godine" nalazimo podatak u dokumentu od 26. maja 1857. godine: "Tapija o prodaji javnog vinograda i do njega ležeće njive na Topčiderskom brdu od strane Atanasija Jankovića, trgovca, dr. Janku Šafariku, profesoru Liceja, za 70 cesarskih dukata..."

A u dokumentu od 29. maja 1863. godine Nikola Hristić, ministar unutrašnjih dela, izveštava kneza Mihaila o događaju na Topčideru: "Gospodaru, noćas je pobeglo 4-5 robijaša koji su bili izvan Topčidera kao čuvari. Žandarmi konjanici noćas u patroli naiđu na jednoga kod drva na Savi i pucali, ali je i on pucao, pa onda se negdi sakrio. Ne zna se kud su utekli..." Visina Topčiderskog brda je 148 metara nadmorske visine, a okruženo je bulevarima Vojvode Putnika i Oktobarske revolucije, i ulicama Teodora Drajzera i D. Radenkovića.

-Milićevo brdo između Višnjice i Slanaca zabeleženo je i na kartama iz prošlog veka. Spominje se u knjizi Riste Nikolića, objavljenoj 1903. godine. Osim pomena imena nikakvih drugih podataka nema. Brdo je, inače, visoko 279 metara.

-O Mitrovom i Glumčevom brdu nema nijednog objašnjenja u knjigama. Očigledno zato što su naselja na njima podignuta, skorašnjeg porekla. Ni današnji hroničari, profesori Univerziteta i poznavaoci istorije Beograda ne mogu da objasne otkud imena ovih brda.

-Na karti Beograda iz 1925. godine zapisano je da se Stojčino brdo nalazi negde na pola puta od Konjarnika prema Malom Mokrom Lugu. Njegova visina je tačno 253 metra. Po kome je ovo brdo dobilo ime ostaje da se razjasni. Kao što treba da se objasni poreklo imena Orlovog brda. Njegova visina je 266 metara. Da li su nekada na tom uzvišenju orlovi svijali gnezdo – nije poznato. Na otprilike istom geografskom odredištu – današnjoj okolini Mirijeva – nalazi se i ćurtovo brdo. O kojem ćurti je reč – nije zapisano.

-Za Maleško brdo koje može da se nađe na kartama s početka XX veka, isto tako nema podataka. Nalazi se u stvari na padini Vračarskog visa, iznad današnje raskrsnice "Mostar", preko puta beogradske pivare. Na njemu se nalaze nova zdanja i nekoliko bolnica.

-Sa platoa spomenika Neznanom junaku na Avali vidi se Vodičko brdo. Između Vinče i Ritopeka proteglo se Starac-Vasino brdo, na visini od 209 metara. O Stanovačkom brdu između Višnjice i sela Slanci nema drugih podataka osim pomena na karti iz 1906. godine. Kao što nema pomena ni o Lisastom brdu iznad sela Leštana, zatim o Lozovičkom brdu koje se nalazi nedaleko od Boleča na visini od 209 metara i Moračkom brdu koje susrećemo ispred Umke ako idemo iz Beograda.

-O Pašinom brdu ima mnogo podataka, čak sasvim tačnih. Dobilo je naziv u vreme prvog srpskog ustanka, preciznije, posle ubistva Sulejman-paše, beogradskog vezira, 1807. godine. On je, napuštajući Beograd sa celom svojom pratnjom, naslućujući namere ustanika, hteo da zavara trag. Umesto da krene Carigradskim, on se zaputio Kragujevačkim drugom, a zatim jednim poprečnim putem preko brda koje je bilo pod retkom šumaricom, želeći da izbije na Carigradski put, ali Karađorđevi ustanici su ga pratili, a kad je došao do nekog istočnika ubili su i njega i njegovu pratnju. Brdo kojim je hodio paša znavano je Pašino brdo, a izvorište Pašina česma. Kasnije će Menka Veljković, pišući o predgrađu Vojvode Stepe u knjizi "Prilozi za poznavanje gradova u našoj zemlji", objavljenoj u Beogradu 1931. godine reći da će izgradnja naselja Vojvode Stepe na Pašinom brdu, početi 1922. godine: "Kuće su male i bez sprata, od slabog materijala većinom pravljene od nestručnjaka i bez plana. Podignute su na brzu ruku, izvesno će u skorom vremenu ustupiti mesto velikim zgradama, kada ovo predgrađe bude sastavni deo Beograda. Stanovnici su radnici, činovnici, zanatlije i trgovci. Ima dosta bakalnica, hlebarnica i piljarnica…" Ovo brdo je inače, oivičeno Kragujevačkim drumom, zatim ulicom Vojvode Gligora sa juga i jugozapada, čuburskim potokom sa severa i severozapada, ulicama Vojislava Ilića i Grčića Milenka sa istoka". I danas neke od ovih ulica nose ista imena. Visina Pašinog brda, koje se dvadesetak godina posle drugog svetskog rata zvalo Lekino brdo, jeste 151 metar.

-Preciznih podataka o Erinom brdu, visokom 280 metara, koje se nalazi iznad Grocke – nema. Kao što nema ni zanimljivosti o Golom brdu, visina 248 metara, koje se proteglo između Velikog Mokrog Luga i Kumodraža. Ni Veliko brdo, visina 201 metar, nije zavredilo pažnju hroničara. Sasvim je mogućno po veličini kao što se pretpostavlja da je Belo brdo na visini od 252 metra iznad Ritopeka, zračilo nekom belinom.

-Iznad sela Sinovec i Gradine na obali Dunava upisano je u starim kartama Nikino brdo. Njegova visina je, prema podacima geodetske uprave Beograda, 257 metara. Bližih podataka ko je bilo Niko ili Nika – nema. Nema podataka ni o Žutom brdu koje se nalazi južno od Velike Moštanice na visini od 200 metara nadmorske visine.

 

autor fotografije: 

Mladen Kesić

https://mladenkesic.wordpress.com/beograd/